Gračanica

Povoljni klimatski uvjeti, blaga pobrđa i riječne terase, obilje izvora pitke vode i plodnog zemljišta, te bogatstvo živog svijeta, činili su prostor grada Gračanica izuzetno privlačnim za naseljavanje još od najstarijih vremena. Mjesto na kome se nalazi današnja Gračanica bilo je naseljeno još u prahistoriji, što svjedoče ostaci neolitskog naselja na Korića Hanu (starosti 5.500¸- 6.500 godina), kao i brončanodobne i željeznodobne gradine na uzvišenjima Vuknić i Bučica, iznad samoga grada. Ljudi su u ovoj pitomoj kotlini živjeli i kasnije, tokom rane i kasne antike, te ranoga srednjeg vijeka.  Brojni su i tragovi naseljenosti na širem gračaničkom području, a posebno se izdvajaju prahistorijski lokaliteti Brdo i Barice u Gornjoj Orahovici, Vranovići, te Monj iznad Doborovaca.

Većina je ovdašnjih naselja, pod današnjim imenima, nastala u srednjem vijeku, Središte života ovih krajeva tada je bio utvrđeni grad Soko, koji se u pisanim povijesnim vrelima prvi put spominje 1449. godine.

Po dolasku Osmanlija (1520.), Gračanica postepeno izrasta u najveće naselje ovoga kraja, koje do 1548. g. i službeno stječe status kasabe (gradskog naselja), carskim ukazom sultana Sulejmana Veličantsvenog.

Druga polovica XIX. stoljeća vrijeme je reformi i modernizacije, što se osjetilo i u Gračanici, gdje je po prvi put konstituirana gradska općina (beledija).

Od početka 1970-tih godina, u sveukupnom razvoju Gračanice se počinje opažati veliki napredak. Povećanje broja stanovnika i razvoj uslužnih djelatnosti uvjetovali su ubrzani urbani i teritorijalni razvoj grada, a savremena komunalna infrastruktura se razvija i u okolnim mjesnim zajednicama.

Takav razvojni slijed je prekinut raspadom Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu, u kojoj je Gračanica pretrpjela mnoge ljudske žrtve, teška razaranja i velike materijalne gubitke. Ipak, zahvaljujući uspješnoj organizaciji odbrane, ali i hrabrosti ovdaš-njih ljudi, agresorski nasrtaji su odbijeni, a Gračanica je iz rata izašla čista obraza. Obnovivši porušeno i ratom opustošeno, lokalna je zajednica nastavila svoj hod naprijed, suočavajući se sa svim problemima i tegobama tranzicijskog doba u kojem još uvijek živimo.

Gračanica je danas grad uronjen u zelenilo, sa dva veća parka, te čaršijom, nekadašnjim privrednim, zanatskim i trgovačkim središtem grada. Nekadašnja stara čaršija je uslijed savremene izgradnje uveliko izmjenila svoj izgled, izgubivši mnogo od tradicionalnog ambijenta i kulturnog naslijeđa. Ipak, svoj je značaj i prepoznatljiv duh sačuvala sve do današnjih dana. Čaršiju danas čini glavna gradska ulica (nazvana po Aliji Izetbegoviću, prvom predsjedniku Bosne i Hercegovine), pretvorena u gradsko šetalište, sa većim brojem trgovačkih i ugostiteljskih objekata.

Kulturno-historijsko nasljeđe predstavlja značajnu turističku potenciju grada Gračanice. Pored neolitskog lokaliteta Korića Han, koje pripada mlađoj vinčanskoj kulturi, starosti između 4.000 i 4.500 godina i kraljevskog grada i utvrde Sokol, najviše kulturnog blaga, po kojem je Gračanica danas prepoznatljiva, potječe iz perioda osmanske vladavine. Ističemo: Ahmed-pašinu ili Bijelu džamiju, koja je sagrađena u 17. stoljeću, zatim džamiju Fethija u Sokolu, kao najstariju džamiju na području grada Gračanica. Gračanica je prepoznatljiva po Sahat-kuli iz 17. stoljeća, visoka 27 metara i Mula Dedinom turbetu iz druge polovine 15. stoljeća. Iz austrougarskog perioda značajne su zgrade današnje gradske uprave (nekadašnji Konak) i Osman- kapetanova medresa , koje su sagrađene u pseudomaurskom stilu.

Čaršija je i mjesto održavanja tradicionalnog gračaničkog vašara, koji se svake godine održava na Kasum, 8.novembra i traje tri dana. Vašar se prvi put spominje 1604. godine i možda je i najstariji narodni godišnji sajam u Bosni, koji u kontinuitetu privlači na hiljade posjetitelja. Gračanica je prepoznatljiva i po sajmovima među kojima se ističe Sajam privrede „Grapos-expo“ koji se organizuje od 2009.godine. Izletišta u prirodi su uzvišenja Vis (692 m, najviši vrh Trebave) i Monj (532 m), kao i spomenuta šuma Borik na Bukvi, uz regionalnu cestu prema Srebreniku. Do izletišta Vis vodi asfaltni put preko naselja Babići, a na samom lokalitetu postoji sportski poligon, igralište za odbojku, te ugrađene klupe i kamini.

Južno od Gračanice je banjskorekreacijski kompleks Terme, sa tri bazena i pratećim objektima, te termomineralnom vodom visoke kakvoće.

Popularna ljetna kupališta su dva bazenska kompleksa u Donjoj Orahovici.

Lovne površine na području grada Gračanica, kojim upravlja Lovačko društvo „Srndać“, prostiru se na blizu 18.000 ha. Važan dio vjerskog turizma ovih krajeva je tradicionalno dovište na planini Ratiš, na tromeđi gradova Gračanica, Srebrenik i Lukavac. Gračanica ima značajne potencijale za razvitak različitih vrsta turizma (izletičkog, banjskog, rekreativnog, lovnog, vjerskog i kongresnog), ali oni još uvijek nisu dovoljno iskorišteni, iako postoje planovi izrade odgovarajućih studija njihovog korištenja.