Tomislavgrad

Tomislavgrad je kroz povijesna razdoblja mijenjao svoje nazive. U rimsko doba zvao se Delminium, a korijen imena je u ilirskoj riječi D’lmno–pašnjak, odnosno dalma (delma) – ovca. U vrijeme hrvatskih i bosanskih vladara zvao se Županjac (po mjestu stanovanja upravitelja župe Duvno); u vrijeme turske vladavine Županj–potok; u vrijeme Austro-Ugarske – Županjac; od 1925-1945. Tomislavgrad; od 1945. do devedesetih Duvno, a na kraju se vraća ime Tomislavgrad. Tomislavgrad slavi svoj dan 8. srpnja.

Tomislavgrada je smješten u južnom dijelu Herceg-bosanske županije, uz samu granicu sa R Hrvatskom i dalmatinskim zaleđem (4 granična prijelaza). To je jedna vrsta veze između Bosne, Dalmacije i Hercegovine, a ujedno je čvorište putova Mostar–Banja Luka i Split–Sarajevo. Preko graničnog prijelaza «Kamensko» za manje od sat vremena se stiže na jadransku auto-cestu kojom praktično ostvarujemo izravnu vezu sa Europom.

Općina Tomislavgrad je podijeljena na 47 katastarskih općina i 59 naselja. Pet visinskih ploha predstavlja svojevrstan raritet. Od vinorodnog područja Vinice ( 600-650 m.n.m.), preko Buškog Blata ( 700-750 m.n.m.), Roškog Polja i Duvanjskog polja (860-900 m.n.m.), Šuičke zaravni ( 950-1000 m.n.m.) i sve do ledenjačkog Blidinja jezera (1200 m.n.m.).

Geološki, po sastavu tla, ovo je područje visokog dinarskog krševitog prostora što se pruža paralelno sa obalom Jadranskog mora. Kako zemljopisno, tako i klimatski tu se susreću i sudaraju mediteranska, kontinentalna i planinska klima sa ponekad oštrim zimama i ugodnim ljetima. Broj sunčanih i vjetrovitih dana je gotovo podjednak i godišnje se kreće oko brojke 280, (iako postoji podatak da ima nevjerojatnih 363 vjetrovita dana).

Pored povoljnog zemljopisnog položaja, preko 600 km2 nezagađenih pašnjaka, oranica i livada, bogatstvo vodnih potencijala ( 2 jezera; Buško jezero otvara realne mogućnosti ulaganja u kombinaciju morskog i seoskog-eko turizma, a Blidinje, ledenjačko jezero, pruža nezaboravan ugođaj, kako ljeti, tako i zimi sa poznatim zimskim centrom «Risovac») i mnoštvo manjih izvora, blizina drugog zimskog centra «Čajuša» Kupres ( 30 km od središta grada), pista za manje, turističke zrakoplove, obilna nalazišta mineralnih sirovina ( ugljen-lignit, boksit, kvalitetna ilovača i td.), visok stupanj iskoristivosti energije vjetra, izgradnja industrijsko-poslovnih zona (u neposrednoj blizini grada i na graničnom prijelazu «Kamensko»), dobri su temelji i preduvjeti za gospodarski razvoj koji u posljednje vrijeme, uz svekolike napore, ipak ide naprijed. To se odnosi i na obiteljska gospodarstva (farme ovaca, goveda i svinja), građevinarstvo, drvnu industriju, proizvodnju električnih kabela, manje obiteljske obrte i ostale uslužne djelatnosti.