Rukometni klub Srbac okončao je jesenji dio sezone Druge lige Republike Srpske na sedmom mjestu sa četiri pobjede i pet poraza.
Srpčani su u posljednjem kolu na domaćem terenu savladali Borac 2 iz Banjaluke rezultatom 27:25 čime je spuštena zavjesa na prvi dio prvenstva koje će biti nastavljeno na proljeće.
Za vrijeme prvenstvene pauze sa radom će nastaviti škola rukometa a treninzi se održavaju svakog utorka i petka u Sportskoj dvorani “9. januar” sa početkom u 20 časova.
Pred početak meča sa ekipom Borca, na teren su izašli nekadašnji rukometaši Srpca Lazar Kusić, Predrag Dragosavljević i Goran Lazić koji su igračima uručili majice sa natpisom “50 godina Rukometnog kluba Srbac” i tako simbolično obilježili jubilej kluba.
Ideju u osnovanju rukometnog kluba u Srpcu započeo je Srpčanin Lazar Kusić, tada nastavnik u Davoru, gdje se kao igrač okušao u tamošnjem klubu “Posavac” i odmah zavolio ovaj sport. Ubrzo je okupio nekoliko prijatelja sa kojima je 1974. godine održao osnivačku skupštinu i tada je nastao Rukometni klub Srbac koji se uključio u Krajišku ligu.
Značajan doprinos stasavanju tima i postizanju željenih rezultata dala su i tri studenta beogradskog Fakulteta fizičkog vaspitanja: Nikola Ilić, Miroslav Janković i Predrag Dragosavljević, koji su se, prevaljujući više stotina kilometara, svakog vikenda priključivali svom timu i davali sve od sebe za dobar rezultat.
Jačanjem trenerskog potencijala i stvaranjem vlastitog igračkog kadra, zahvaljujući prije svega angažovanju nastavnika Dušana Jovičića i profesora fizičkog vaspitanja Predraga Dragosavljevića, klub je ušao u Republičku rukometnu ligu.
Prvu zvaničnu utakmicu RK Srbac je odigrao na igralištu Školskog centra u Srpcu, 23. septembra 1974. godine sa rukometnom ekipom iz Sanskog Mosta i pobijedio rezultatom 19:17.
Među igračima koji su se isticali i potvrdili sportsku vrijednost i u drugim klubovima, bili su Vujadin Šikman koji je igrao za beogradsku Crvenu zvezdu, Berislav Tutnjilović za banjalučki Borac, Nikola Ilić i Goran Dragojević za tadašnjeg drugoligaša Kozaru iz Gradiške, a najviše uspjeha postigao je Veljko Šaula koji je osam sezona nastupao u Premijer ligi BiH kao igrač Borca, te igrao s Banjalučanima u Srednjeevropskoj ligi i Evropskom kupu. Bio je član reprezentacije Republike Srpske a karijeru je nastavio u NJemačkoj.
Za vrijeme rata, tokom devedesetih godina, klub je prestao sa radom, ali čim je rat okončan, stariji igrači: Nikola Ilić, Boro Barašin, Miloš Budić, Mirko Stojković i Ranko Šarić, predvođeni Goranom Dragojevićem i Veljkom Krejićem, brzo su se organizovali i rukomet je ponovo zaživio u Srpcu, da bi 1998. godine ušao u Prvu ligu Republike Srpske, u koju je ponovo ušao i u sezoni 2019/20. a danas nastupa u Drugoj ligi Republike Srpske.
Gotovo čitav svoj život u klubu je proveo Vojislav Kusić Markan, koji je bio igrač, trener i rukovodni radnik kluba, a svoju ljubav prema ovom sportu prenio je i na sina Slobodana, koji se razvio u vrsnog rukometaša i rasnog golgetera. Bio je najbolji strijelac Prve lige Republike Srpske a igrao je i za reprezentaciju Republike Srpske.
Kroz Rukometni klub Srbac prošlo je i mnoštvo drugih igrača, trenera, sportskih radnika i prijatelja kluba i svi oni su dali vlastiti doprinos napretku kluba i rukometnog sporta u našem gradu, a poseban doprinos njegovom opstanku posljednjih godina daju rukometni radnici Vladimir Lazić, Predrag Smiljanić, Miroslav i Dragoslav Pilipović i drugi.